DNEVNI LIST "POBJEDA"

30.07.2003. godine

Medijska kampanja za reformu obrazovanja

Piše: Dragan Batricevic

RODNI STEREOTIPI U UDŽBENICIMA ZA OSNOVNU ŠKOLU

MIJEŠANJE RUČKA UZ ZVUKE GUSALA

Dok djevojčice u udžbenicima iz srpskog jezika za prvi i četvrti razred uglavnom šetaju, uređuju se i pasivno provode slobodno vrijeme, dječaci imaju sportske aktivnosti i hobije, avanturisti su i motorički spretniji.

Na ilustracijama u Bukvaru žena je uglavnom domaćica, pored šporeta. Kad izađe iz kuće, šeta ili sjedi u parku sa prijateljicama i djecom. Muškarac, koji predstavlja tatu, uvijek je strog i ozbiljan, sem kada se malo opusti uz gusle, da dušu razgali i potomcima ispriča o predačkom čojstvu i junaštvu.

Djevojčice su na 92 posto slika u suknjama, sa neizostavnom mašnom u dugoj kosi; muškarci i po kući nose odijela, dok njihove gospođe krase kecelje i marame.

Knjiga što osnovce (i osnovke) uvodi u svijet formalnog obrazovanja jedna je od devet koje su se našle pod lupom Aleksandre Kovačević, Slavice Kosić i Tamare Jurline, aktivistkinja Informativno-edukativnog centra za žene Crne Gore u sklopu kotorske NVO "Anima". Višemjesečne analize udžbenika iz društvene grupe predmeta (srpski jezik, poznavanje društva i istorija) za prvi, četvrti i osmi razred sabrane su nedavno u publikaciji "Rodni stereotipi u Crnoj Gori u udžbenicima za osnovnu školu".

Muški šabloni širi

- Analiza odabranih udžbenika jasno pokazuje da je u nešem obrazovnom sistemu i dalje na snazi prepoznatljivi patrijarhalni socijalizatorski obrazac. Rijetki su udžbenici koji svojom rodno-senzitivnom orijentacijom otvaraju mogućnost konstruisanja drugačijih formi djelovanja i decentracije rodnih uloga. Rodne uloge u većini pregledanih udžbenika i dalje se vrte oko tradicionalnih i binarnih podjela muško/žensko. Većina ženskih uloga je svodljiva na nekoliko stereotipnih, a uglavnom ih čine majke ili produžeci majčinske figure, npr. učiteljica ili jedina opšteprihvaćena Desanka Maksimović. Muške uloge su ništa manje stereotipne od ženskih, samo su šireg i malo raznovrsnijeg dijapazona. Ipak, svodljive su najčešće na istorijsko-mitske uloge, zanatlije i borce - naglašavaju autorke istraživanja.

One ukazuju da je rodna stereotipna krajnost prilikom obraćanja najuočljivija u čitanci i Poukama o jeziku za prvi razred, koji kao da su namijenjeni isključivo dječacima: Kako bi ti postupio? Kako si ti čekao Novu godinu? Ispričaj nešto što si zamislio a nijesi vidio... Slično je i u udžbeniku Poznavanje društva za četvrti razred ("Ako si uradio i ovaj zadatak... ", "Izaberi mjesto koje bi volio da posjetiš") i u Poukama o jeziku (od "Prošle školske godine si učio..." pa do kraja knjige).

Ćuti dok govorim

U ovom potonjem su i ilustracije na kojima se dječak, pun samopouzdanja, obraća preplašenoj djevojčici: "Ja govorim, ja, a ne ti! Ti, čuješ li me, ti moraš da pomažeš majci!" U nastavnoj jedinici kojom se obrađuje prošlo vrijeme dati su samo oblici za muški rod, ali slijedi napomena: "Za prošlo vrijeme smo u tabeli dali samo oblike muškog roda. Oblici za ženski i srednji rod se u ponečemu razlikuju od oblika muškog roda." Budući da srpski jezik ima izražen gramatički rod, đaci četvrtog razreda ostaju uskraćeni za objašnjenje - u čemu!? Ma, u ponečemu...

Mada čitanku za isti razred karakteriše neutralno obraćanje - drugo lice jednine prezenta ili imperativa - potreba za rodnom određenošću riješena je u korist dječaka: Kakva bi uputstva dao glumcima? Koji bi problem nastojao da riješiš? U čitanci za osmi razred obraćanje je u drugom licu množine prezenta indikativa i imperativa. No, i ovdje sa izvjesnim odstupanjima: Koje uzvike izgovaraš kad si zadivljen nekom slikom? Napiši izvještaj o radu sekcije čiji si član...

U analiziranim udžbenicima djevojčice i dječaci se na ilustracijama pojavljuju približno isto (48:52 %). Kako "rastu", omjer se znatno mijenja u korist muških likova. Odrasli muškarci su, naime, na 81,5, a žene na tek 18,5 posto ilustracija. Dok djevojčice u udžbenicima iz srpskog jezika za prvi i četvrti razred uglavnom šetaju, uređuju se i pasivno provode slobodno vrijeme, dječaci imaju sportske aktivnosti i hobije, avanturisti su i motorički spretniji.

Žensko školsko pitanje

Istraživanje o rodnim stereotipima u udžbenicima omogućila je Fondacija Institut za otvoreno društvo - Predstavništvo Crna Gora:

- Cilj nam je bio da doprinesemo kvalitetnijoj reformi obrazovanja; konkretno, tekućim aktivnostima na izradi novih nastavnih programa i produkciji udžbenika. Nažalost, udžbenici su (ne samo kod nas, već u cijelom regionu) gotovo jedino sredstvo za prenošenje nastavnog programa. Samim tim, i najmoćnije za održavanje, odnosno mijenjanje stereotipa o muško/ženskim društvenim ulogama i statusu. Djeca veći dio dana provode u školi koja, pored porodičnog okruženja, i te kako utiče na način njihovog razmišljanja - napominje Maja Lalić-Kovačević, koordinator za obrazovanje u FOSI. - Dugoročno gledano, ovo istraživanje bi trebalo da utiče na poboljšanje statusa žene u crnogorskom društvu. Jer, ishodište svih promjena leži upravo u kvalitetnom obrazovanju.

U prilog ovome, gospođa Kovačević se poziva na konkretne brojke. Prema rezultatima popisa prije 12 godina, žene čine 82,8% nepismenog stanovništva Crne Gore. Iako je na Univerzitetu Crne Gore broj asistenata i asistentkinja je približan, među redovnim profesorima muškarci uveliko prednjače, pa se dolazi do odnosa 92,2: 7,8%. Istraživanje SOS telefona Podgorica (publikacija dr Jelene Radulović "Nasilje u porodici") kazuje da svakoj trećoj od 500 anketiranih žena nije dozvoljeno da raspolaže novcem; svaka četvrta trpi šamaranje, ali to tek manje od tri posto prepoznaje kao nasilje.

- Šta se to dešava ženama da neke nisu u stanju ni da prepoznaju nasilje, a kamoli da ga prijave? Ili, da se vratimo na obrazovanje: šta se to dogodi, pa ih tako malo stigne do najviših akademskih pozicija? - pita se Maja Lalić-Kovačević. - Mislim da se dio odgovora na ova pitanja nalazi baš u obrazovnom sistemu koji djevojčicama, djevojkama i ženama ne pruža dovoljno podrške, održavajući već zastarjele stereotipe o ulogama koje muškarci i žene imaju u društvu.

PROSTO PROŠIRENI DŽEMPER

- Kada budu učili proste rečenice, djeca će vidjeti i kako funkcioniše Srđanova porodica: "Baka plete. Mama kuva. Srđan crta. Tata piše. Seka pjeva." Žene su domaćice ili dokoličare, muškarci se bave ozbiljnim, intelektualnim i društveno zahtjevnijim poslovima. A kada proste rečenice treba proširiti, slijedi primjer: "Mara plete", koji uz dopune na kraju izgleda ovako: "Moja radoznala djevojčica Mara plete danas lijep džemper svome bratu." Ovdje je radoznalost kao vrlina samo deklarativna i više odgovara pridjev "dobra" ili "poslušna". Isto tako, potpuno nam je očekivan ishod da će sestra bratu da plete džemper. Prosto je nemoguće da ga plete sebi, sestri ili da se ne navede kome plete - stoji u analizi Pouka o jeziku za četvrti razred osnovne škole.

JEZIK JE STVAR NAVIKE

Kao dobar primjer obraćanja učenicama i učenicima, autorke istraživanja navode "Moj dom i moja škola", udžbenik prirode i društva za prvi razred autorke LJubinke Milošević. Sve instrukcije i komentari tamo su dosljedno dati u oba roda, pri čemu je ženski rod smješten među zagrade: "Lijepo si nacrtao (nacrtala) kuću u kojoj živiš!" Kad se govori o nastavničkom pozivu, zagrade su rezervisane za muškarce: "To može za sada da uradi tvoja učiteljica (učitelj). "

Ovaj udžbenik je potvrda da je politička korektnost moguća i lako izvodiva, da je u stvari sve u vezi sa jezikom u suštini samo stvar navike - zaključuju analitičarke "Anime".