Uskoro strategija o inkluzivnom obrazovanju koja treba da promijeni život onima koji ne mogu bez pomoći društva

PREDRASUDE NAJVEĆA BARIJERA

Crna Gora priprema strategiju koja je posebno namijenjena djeci sa smetnjama u razvoju, a čiji je oslonac inkluzivno obrazovanje. Cilj ovog dokumenta, jeste da se odnos prema ovoj djeci usaglasi sa većinom međunarodnih, posebno Konvencijom o osobama s invaliditetom, usvojenom na sjednici UN 2006., a koju je crnogorska Vlada, podsjetimo, potpisala 27. septembra 2007. godine. Njena opšta načela uključuju poštovanje dostojanstva, slobodu vlastitog izbora, zabranu diskriminacije, jednake mogućnosti, dostupnost obrazovanja...
- Opredjeljenje naše države da unapređuje ljudska i dječja prava, ugrađeno je u domaća dokumenta. Strategija predstavlja nacionalni plan sistemskog utemeljenja inkluzivnog obrazovanja. Ministarstvo prosvjete od 1998. godine u predškolskim ustanovama, od 2000. u osnovnim školama, počelo je da razvija takozvani inkluzivni pristup, a prije tri godine, donijet je i Zakon o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim potrebama, podsjeća Marko Jokić, pomoćnik ministra prosvjete i nauke. Procjenjuje se da djece sa posebnim potrebama ima znatno više nego što zvanično "postoje", ali da su, zbog predrasuda sredine, sklonjeni od očiju javnosti, ili smješteni u neku od ustanova koje nijesu čak ni na teritoriji Crne Gore.
Prema podacima Ministarstva prosvjete i nauke, u crnogorskim predškolskim ustanovama koje imaju državnu licencu ima 185 mališana sa smetnjama u razvoju, (73 djevojčice i 112 dječaka), dok ih je u osnovnim školama 1.593, od čega je 631 djevojčica, a 960 dječaka. U srednjim školama je 196 učenika sa posebnim potrebama. U pet posebnih ustanova specijalizovanih za obrazovanje djece kojima je potrebna pomoć smješteno je 443 učenika.
Smještaj djece sa smetnjama u razvoju, u za to posebno osnovanim ustanovama treba da bude krajnja mjera koja će uslijediti jedino ako prethodne procjene stručnjaka pokažu da je to jedino rješenje. U razvijenim državama u specijalnim zavodima smješta se izuzetno mali broj djece sa smetnjama u razvoju, a sva pažnja društva usmjerena je na pomoć porodici da svoje dijete osposobi za samostalan život u skladu sa mogućnostima koje ima, forsirajući upravo njegove preostale sposobnosti. Država je ta koja sve čini da im olakša put do škole, prilagodi unutrašnjost obrazovne ustanove, prilagodi nastavne programe njihovim mogućnostima, angažuje timove stručnjaka koji će pomagati nastavnicima…
Koliko je zapravo djece u Crnoj Gori kojima je potrebna posebna, specifična pažnja, pouzdano se ne zna, jer ne postoji baza podataka. Pretpostavlja se da ih je mnogo više nego što ih ima u vrtićima i školama, ali da ih ih roditelji ne prijavljuju ni za redovno školovanje niti za smještaj i obrazovanje u postojećim zavodima. Razlog, međutim, ne mora da bude samo zbog odsustva želje roditelja da invalidno dijete školuje, nego i u nemogućnosti da to svoje pravo iskoristi bez većih peripetija.
To možda najbolje potvrđuju pritužbe roditelja koje stižu na adresu Kancelarije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, u kojima se traži pomoć Ombudsmana da invalidno dijete bude redovan učenik, na što ima zakonsko pravo.
- Tih pritužbi zaista nema mnogo, ali one ipak ukazuju na to da se zakon ne primjenjuje. Žalili su nam se roditelji djece sa smetnjama u razvoju iz Berana i Herceg Novog da nijesu uspjeli da upišu dijete u osnovnu školu jer nijesu uspjeli da dođu do komisije za kategorizaciju, na osnovu čijeg se rješenja potvrđuje da su preostale sposobnosti djeteta takve da može pratiti nastavu. Po novom propisu te komisije su u nadležnosti opština i u mnogima još nijesu ni formirane. Dakle, uzalud zakon daje pravo invalidnom djetetu da nastavu pohađa zajedno sa vršnjacima koji nemaju tih problema, kada nijesu stvoreni predslovi da se takva rješenja primijene, upozorava Nevenka Stanković, savjetnica Ombudsmana.
Bez obzira što ovakvih primjera nema puno, barem ne u formi otvorenog reagovanja, oni ipak pokazuju da se briga o djeci sa invaliditetom, za sada najviše prepoznaje u propisima, koji treba da izgrade institucionalnu infrastrukturu da jednog dana dobijemo takav sistem zaštite koji će ih pratiti od predškolskog uzrasta pa do pune zrelosti i zapošljavanja. Dakle, sve ono što se čini, još uvijek su samo počeci stvaranja jednog novog ambijenta u kojem se neće nepoželjnim osjećati oni za čije je odrastanje preblago reći da nije jednostavno.
Nije suvišno reći da je upravo priča o institucionalnom okviru refome obrazovanja i potrebi da se inkluzija, kao put do stvaranja škole po mjeri djeteta, ugradi u zakonska akta kojima se uređuje crnogorsko školstvo, počela da ruši predrasude i stvara uslove da djeca sa teškoćama u razvoju mogu da dijele isto okruženje sa ostalim učenicima u formalnom sistemu obrazovanja koji nemaju takvu vrstu zdravstvenih problema. Strategija koja se priprema, a posvećena je upravo toj populaciji, treba da označi put kojim će se kretati mališani koji bez pomoći države ne mogu ojačati dovoljno da se sami uhvatite u koštac sa životom. Za njih i stepenik može da bude nepremostiva prepreka, a da ne govorimo o tome da su nam, gledajući kroz prizmu invalida, i ivičnjaci previsoki, da semafori nemaju zvučnu signalizaciju, da su zgrade bez prilaznih rampi (mnoge i bez lifta)…

Početak stvaranja novog ambijenta

Izvršni direktor Udruženja mladih sa hendikepom Milenko Šaranović kaže da, upoređujući neko ranije vrijeme sa onim što je urađeno kroz afirmaciju inkluzivnog obrazovanja, ne smijemo biti nezadovoljni onim što se, ipak za kratko vrijeme postiglo.
- Kroz priču o inkluziji mi smo počeli da postojima, počeli su da nas primjećuju, pišu propise koji samo tretiraju poroblematiku lica sa hendikepom. Crna Gora je dobila nedavno Strategiju koja se bavi pitanjima zaštite invalidnih lica, a uskoro će ulijediti i strategija razvoja inkluzivnog obrazovanja. To je početak stvaranja novog ambijenta i to će sigurno biti dug proces. Ali, kada uporedim ovo danas sa periodom od prije pet godina kada je, recimo, ovo Udruženje osnovano, onda je zaista napravljen popriličan pomak, kaže Šaranović.

Roditelji presudni

Predsjednica Udruženja roditelja Crne Gore Ljilja Milonjić najavljuje novi projekat regionalnog karaktera kojeg su oni inicirali, a podržala fondacija Institut za otvoreno društvo, koji počinje ovog mjeseca.
- Postavljanje rampi, izgradnja prilaza, prilagođavanje unutrašnjosti obrazovnih ustanova i djeci sa posebnim potrebama malo će značiti ako u našim glavama ostanu i dalje barijere, i predrasude prema djeci sa smetnjama u razvoju, u stvari prema različitima. Zbog toga ćemo pokušati da preko edukacije roditelja čija djeca nemaju takvih problema u odrastanju utičemo na stvaranje "inkluzije u glavama". Do sada je naša pažnja bila usmjerena na roditelje koji imaju invalidnu djecu, ali to nije dovoljno. Treba raditi i sa roditeljima onih drugih, da oni razbiju prerasude i shvate koliko prisustvo djece sa smetnjama u razvoju koristi i drugoj djeci, koliko razvija solidarnost, plemenitost, pomaže i jednima i drugima da se navikavaju na različitosti i poštuju svakog takav kakav jeste. Znam da je to dug proces, ali
sam uvjerena da put do drugačijeg ambijenta prvo treba "prokrčiti" u našim glavama, kaže Milonjić.

Niko u regionu nema bazu podataka o invalidnoj djeci

U oktobru ove godine održana je regionalna konferencija svih ombudsmana na prostoru Jugoistočne Evrope, na kojoj se potvrdilo da niko u ni jedna država u regionu nema baze podataka djece sa imenima djece koja imaju smetnje u razvoju. A kada nema takvog dokumenta, onda nema ni mogućnosti da im se pruži adekvatna pomoć.

Izmjene propisa neophodne?

Na nedavnom okruglom stolu, održanom krajem prošle godine u Podgorici, poručeno je da treba mijenjati i dopuniti postojeću zakonsku regulativu, kako bi se jasno definisali i obrazložili kriterijumi po kojima se djeca usmjeravaju ka školi ili zavodu.
- Pomoć invalidnoj djeci podrazumijeva i razvijeni sistem zdravstvene i socijalne zaštite i posebne timove koji će se ozbiljno pozabaviti presudnim pitanjem za djecu kojima je potrebna posebna vrsta pomoći, a to je da se invaliditet na vrijeme otkrije, prepozna ako nije očigledan i blagovremeno reaguje, kažu finski eksperti koji pomažu izradu crnogorske strategije razvoja inkluzivnog obrazovanja. Finska Vlada , podsjetimo, finansira ovaj projekat sa 1,6 miliona eura.

Težak ispit za svaku državu

Dr Tatjana Čolin, regionalni koordinator za izradu planova razvoja inkluzivnog obrazovanja, kojeg je crnogorsko Udruženje roditelja djece sa smetnjama u razvoju pozvalo prije par mjeseci da predloži kako bi trebalo da izgleda domaća strategija i šta roditelji da traže, kaže da je pitanje brige o invalidnoj djeci težak ispit za svaku državu.
- SAD su jedna od najprogresivnijih zemalja u svijetu kada se radi o zaštiti osoba sa invaliditetom. Zakon iz 1990. godine, pod nazivom Zakon o Amerikancima sa invaliditetom, kojim se zabranjuje diskriminacija na bazi tjelesnih ili mentalnih oštećenja, obavezao je škole i poslodavce da ljude sa invaliditetom integrišu u sve glavne društvene tokove.
Proces integracije, međutim, nije bio lak i čak i danas, 18 godina nakon usvajanja Zakona, ta teška bitka se nastavlja. Američka iskustva i osnovno polazište jeste da nema tog živog stvorenja kojeg ne možete nečemu naučiti. Za što će se osposobiti dijete koje slabo vidi, ili uopšte ne vidi, koje ne čuje, koje je u kolicima… zavisi od toga koliko mu društvo pruži mogućnosti. U Americi se, istog trenutka kada pedijatar utvrdi da se radi o djetetu koje će imati smetnji u razvoju, oko porodice sjati čitava ekipa stručnjaka da im pomogne, kako bi se dijete osposobilo da jednog dana može samostalno da živi. Razlozi nijesu toliko humanitarne koliko ekonomske prirode, ali je to nebitno, u odnosu na krajnji rezultat – osobu koja može da funkcioniše sama, kaže dr Čolin.

Vesna Šofranac

Ovaj članak je preuzet sa sajta dnevnog lista "POBJEDA"  - www.pobjeda.cg.yu