Prof. dr Slobodan Backović, ministar prosvjete i nauke u Vladi Crne Gore TRANSPARENTNOST REFORME JE KLJUČ USPJEHA
* Kao ministar prosvjete i nauke zadovoljan sam dosadašnjim rezultatima, ali uvijek mislim da može i bolje * Nijesam čuo šta konkretno ne valja, zašto ne valja, kako se isto može uraditi bolje i gdje možemo vidjeti primjere tog unaprijeđenog rješenja * Od 2009. bez vanrednih učenika * Posebna pažnja obuci nastavnika i direktora, ali i primjeni kompjutera u nastavi Govoreći o reformi obrazovanja u Crnoj Gori proteklih par godina, često smo navodili da je ovaj proces dobro isplaniran i jasno vođen našim strateškim dokumentima i stalnim promišljanjima i prilagođavanjima postavljenih ciljeva. Stoga će i moj sljedeći mandat značajnim dijelom biti posvećen nastavku implementacije reforme u školama, načinom i tempom koji je predviđen našim strateškim dokumentima i planovima. Ne smatram da će se u narednom periodu pojaviti nova pitanja ili problemi, ali vjerujem da će se naša pažnja, ako mogu tako reći, preusmjeriti sa pitanja infrastrukture na pitanja ljudskih kapaciteta, tako da će posebna pažnja biće posvećena obuci nastavnika i direktora, ali i primjeni kompjutera u nastavi i organizaciji rada u školama.
Koja pitanja smatrate da ste najvećim dijelom riješili u minulom periodu, počev od zaokruživanja reforme, tehnološkog viška, racionalizacije školske mreže, novog načina izbora direktora, formiranja novih institucija obrazovanja... U svakodnevnom radu bliža mi je ideja da unapređenje sistema obrazovanja predstavlja neprekidan proces i da je, praktično, nemoguće smatrati da bilo koje pitanje unutar ovog sistema može biti smatrano definitivno zaokruženim. Ukoliko naš obrazovni sistem ne bude pratio kretanja u društvu, uz istovremeno prilagođavanje događajima na međunarodnom planu, nećemo uspjeti da djeci i mladima u Crnoj Gori obezbijedimo optimalne uslove za budući život i rad. Ipak, ako treba da u mnoštvu do sada razmatranih sistemskih pitanja izdvojim jedno u okviru kojeg smo postigli značajne rezultate, onda bi to bilo formiranje novih institucija i savjetodavnih tijela u sistemu obrazovanja.
Već je treća godina od početka sveobuhvatne reforme u crnogorskom školstvu. Dosad je njome obuhvaćena praktično polovina osnovnih škola. Krenulo se u reformu srednjih stručnih škola, a od ove godine startovalo i sa reformom u gimnazijama. Jeste li zadovoljni njenim dosadašnjim tokom i tempom? Čini se da javnost u Crnoj Gori prepoznaje reformu obrazovanja samo u onom dijelu koji se odnosi na njenu implementaciju. Mislim da je važno naglasiti da je ovaj proces otpočeo znatno ranije, još 2000. godine, kada je veliki broj ljudi u Crnoj Gori počeo da razmatra slabosti i identifikuje mogućnosti za unapređenje crnogorskog obrazovanja. Sama implementacija otpočela je u školama prije tri godine i ona se, za sada, odvija predviđenim tempom. Ja sam, kao ministar prosvjete i nauke, zadovoljan dosadašnjim rezultatima, ali uvijek mislim da može i bolje. Moje se zadovoljstvo temelji na poređenju naših postignuća u odnosu na postignuća zemalja u okruženju, koje takođe rade na unapređenju njihovih obrazovnih sistema. Da ovo nije subjektivan stav potvrđuju i izjave predstavnika međunarodnih organizacija sa kojima sarađujemo, a koji ocjenjuju ovaj proces kao veoma dobro koncipiran i, za sada, veoma uspješan.
Koje su se, konkretno, pozitivne a koje negativne strane reforme ispoljile u ovom periodu? Među pozitivnim stranama reforme do sada posebno bih izdvojio princip postupnosti uvođenja reforme u škole, koji nam omogućava precizno planiranje i razmatranje različitih efekata primjene (počev od planiranja ljudskih resursa, pa do procjene finansijskih efekata) i veće poštovanje ličnosti djeteta, odnosno omogućavanje izbora predmeta u skladu sa mogućnostima, potrebama i interesovanjima učenika pojedinačno. S druge strane, moramo prihvatiti činjenicu da, iako je do sada urađeno mnogo na unapređenju stručnog obrazovanja i obuke, efekti ovih aktivnosti još uvijek nijesu vidljivi kada je riječ o adekvatnom zadovoljenju potreba tržišta rada. O tome najbolje svjedoče podaci da i dalje imamo deficit određenih zanimanja, kao i školovanje za zanimanja za kojima ne postoji potreba na tržištu radne snage. Mislim da je ovo jedno od prioritetnih pitanja na kojem će svi socijalni partneri morati još intenzivnije da rade u narednom periodu, uz paralelan rad sa širom javnošću (posebno roditeljima i učenicima), kako bi upisna politika odgovarala stvarnim potrebama crnogorske privrede i čitavog društva.
U "Knjizi promjena", a već samim nazivom je to naglašeno, reforma je predstavljena kao fleksibilan proces koji se u hodu mijenja, prilagođava, nadopunjuje. Čitaoce bi, vjerujemo, zanimalo da li je i u čemu u prošlom periodu bilo promjena u odnosu na polaznu poziciju, kao i određenih prilagođavanja ili usklađivanja u procesu reforme i u čemu su se one sastojale? Ovo je treća godina promjena u osnovnim školama, te dopune i promjene tek slijede u narednim godinama. Otvara se mogućnost otvaranja privatnih osnovnih škola za djecu koja nijesu građani Crne Gore, pojednostavljuje se izbor direktora javnih ustanova, vanredni učenici od 2009. prelaze na sistem obrazovanja odraslih, uspostaviće se okvir nacionalnih kvalifikacija koji će bliže definisati pitanja kvalifikacija u Crnoj Gori, ali i pitanje uporedivosti sa evropskim sistemima kvalifikacija itd.
Kako ocjenjujete današnju poziciju Crne Gore u evropskom prostoru znanja i obrazovanja? Smatram da se aktivnostima reforme obrazovanja približavamo vrijednostima kojima teže obrazovni sistemi zemalja Evropske unije, a koji kao posebno važne odlike navode otvorenost, transparentnost, fleksibilnost, decentralizaciju, poštovanje ličnosti djeteta i sl.
Slovenci, čija smo iskustva u reformi koristili, o svom obrazovnom sistemu govore dosta kritički? S druge strane, kod nas se nerijetko kritička riječ doživljava kao napad na sistem, odnosno otpor reformi. Otuda se i ne stiče najpotpunija predstava o svemu... Nijesam do detalja upućen u pitanja koja su trenutno u središtu kritičkog promišljanja Slovenije, kada je riječ o njihovom obrazovnom sistemu, tako da ne mogu komentarisati njihova polazišta, ali ni moguće ishode. Znam da je u Sloveniji vođena rasprava u vezi sa opisnim ocjenjivanjem, uslovima za rad u I razredu u svim školama, svrsi eksternog ispita na kraju osnovne škole i sl. Mislim da je bitno uočiti da nijesmo nekritički preslikali slovenački sistem, već da smo njihovo iskustvo i neka od rješenja prilagodili našem okruženju i situaciji, imajući u vidu da su to isto Slovenci činili kada su koristili iskustva i rješenja drugih evropskih sistema. Kada je riječ o kritičkom odnosu, moram reći da nijesam zapazio kritike našeg koncepta i implementacije. Ovdje mislim da nijesam čuo šta konkretno ne valja, zašto ne valja, kako se isto može uraditi bolje i gdje možemo vidjeti primjere tog unaprijeđenog rješenja. Uopšte se ne slažem da bi ovakva viđenja bila posmatrana kao otpor reformi. Naprotiv, čvrsto vjerujem da bi ona moga biti značajna pomoć u nalaženju boljih rješenja. Razna mišljenja postoje. Neka od njih idu čak dotle da su stari udžbenici bili bolji, kao opravdanje da se ne koriste novi i da se djeci i dalje diktira ili da reforma nije dobra zato što se učenici ne mogu fizički kažnjavati, ali za ovakve ili slične primjedbe ne mogu smatrati da predstavljaju doprinos poboljšanju stanja u obrazovanju niti u sebi nose znak prepoznavanja namjere da djeca razvijaju svoje sposobnosti na dobrobit ukupnog društva.
Činjenica je da je u ovom periodu broj računara u školama neuporedivo veći, ali ima i primjera da na računare samo pada prašina. Šta tu učiniti? Drago mi je da ste postavili ovo pitanje, jer želim da iskoristim priliku da pozovem i vas i sve ostale u Crnoj Gori koji imaju podatke o ovakvim slučajevima da Ministarstvu prosvjete i nauke ukažu na ove škole, kako bismo eventualne probleme neupotrebe računara mogli rješavati bez odlaganja. Ovdje bih posebno želio da skrenem pažnju na jedan ozbiljniji problem za koji znam da postoji i kojem ćemo se morati posvetiti, a to je činjenica da neki nastavnici koji treba da predaju informatiku ne znaju da koriste računar. Ministarstvo prosvjete i nauke će svakome od njih dati šansu da se obuči i da stekne znanja, vještine i kompetencije za obavljanje ovog posla. Oni koji ne budu spremni da učestvuju u ovom procesu ili koji ne budu u mogućnosti da ispune određene zahtjeve biće proglašeni tehnološkim viškom i za njih će se tražiti adekvatna zamjena. Kada je riječ o računarima u školama, treba otvoreno reći da su neke od škola zloupotrijebile našu ideju za održavanje računarske opreme, tako što su zapošljavale osobe koje su nekvalifikovane za ove poslove i ne znaju da ih obavljaju na adekvatan način. Zbog svega ovoga, Ministarstvo u ovom trenutku razmatra mogućnost donošenja odluke da se ovo radno mjesto u školama ukine.
Mora se odati priznanje da je u prethodne četiri godine uloženo zaista mnogo sredstava kako na održavanje tako i osavremenjivanje školskog prostora, a stanje je bilo zaista alarmantno. Izgrađeno je i nekoliko veoma modernih škola. Još neke su u izgradnji, i to sa veoma kratkim rokovima njihovog završetka. Šta se konkretno očekuje u narednom periodu na tom planu? Obnova školske infrastrukture jedna je od oblasti gdje je promjene najlakše uočiti. U proteklih par godina školstvo u Crnoj Gori dobilo je 20 novih objekata - od Osnovne škole u Tuzima, preko Srednje ekonomske škole u Podgorici, fiskulturne sale u Plavu, nekoliko područnih odjeljenja osnovnih škola u Ulcinju, Plavu, Bijelom Polju, nekoliko vrtića - i mislim da situacija nije alarmantna kao što je bila u prošlosti. U toku je izgradnja Srednje medicinske škole, zgrade Zavoda za školstvo, Centra za stručno i Ispitnog centra, obavljaju se pripreme za izgradnju vrtića u podgoričkom Bloku V i uporedo sa time priprema se plan prioriteta za narednu godinu. U okviru ovog plana, razmatra se izgradnja novih objekata osnovne škole i gimnazije u Podgorici, osnovne škole u Budvi, osnovne škole u Šušnju kod Bara, osnovne škole u Biševu kod Rožaja. Prioritet predstavlja i finalizovanje radova na izgradnji zgrade Univerzitetske biblioteke i Rektorata u Podgorici, kao i nastavak obnove postojećih objekata.
Standard, standard... Prije svega, mislimo na standard prosvjetnih radnika. Upoređujući neke podatke sa onim u našem neposrednom okruženju, plate prosvjetnih radnika kod nas su prilično stagnirale. Da li se i šta konkretno planira kako bi se takvo stanje izmijenilo nabolje? Tačno je da se sve češće u razgovorima čuje riječ "standard", ali je tačno i da se, kada je riječ o standardu, za ovu riječ neizostavno vezuje i jasan način njegovog definisanja i izračunavanja. Kada govorimo o obrazovanju i standardima u obrazovanju koji služe kao osnov za poređenje na međunarodnom nivou, neizostavno se moramo osvrnuti na OECD publikaciju "Education at Glance". Kada se Crna Gora poredi sa zemljama OECD-a, onda podaci govore donekle drugačije. Naime, 2004. godine prosječna plata nastavnika, kao PPP BDP po glavi stanovnika, za Crnu Goru je iznosila 1.61, dok je OECD prosjek iznosio 1.31. (PPP - paritet kupovne moći). Ako se plate prosvjetnih radnika u Crnoj Gori uporede sa nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika, onda se dolazi do zaključka da one nijesu male, odnosno da su plate crnogorskih predavača znatno iznad prosjeka za OECD i druge komparativne zemlje. Bez obzira na to, ne sporimo da one nijesu takve da bi obezbijedile kvalitetan život. Kao što znamo, plate zaposlenih u državnom sektoru dijele sudbinu javne potrošnje i zavise od bruto nacionalnog dohotka. Stoga je jasno da će plate u zemljama sa većim nacionalnim dohotkom biti veće, čak i u onim situacijama u kojima zemlje procentualno ne izdvajaju na obrazovanje više nego što je slučaj u Crnoj Gori, koja izdvajanjima od više od 5% nacionalnog dohotka za obrazovanje prevazilazi prosjek izdvajanja u zemaljama OECD-a.
Da li ste zadovoljni radom ostalih struktura u sistemu prosvjete, počev od samog Ministarstva pa nadalje? Šta bi tu još trebalo učiniti? U svjetlu pridruživanja EU, neizostavno je potrebno strukturu prosvjetnih institucija prilagoditi ovom procesu. Ono što smo, takođe, identifikovali jeste činjenica da Ministarstvu nedostaje i posebno odjeljenje koje će voditi brigu o kompjuterizaciji škola i ažuriranju centralne baze podataka. Ovo podrazumijeva da ćemo u narednom periodu raditi na izmjenama sistematizacija u svim institucijama, kako bismo omogućili da sve institucije svojim kapacitetima i adekvatnom podjelom poslova budu u mogućnosti da odgovore i ispune zahtjeve procesa evropskih integracija.
Univerzitet. Tu je bilo mnogo kvantitativnih i kvalitativnih promjena. Prije svega, misli se na "bolonjski proces", ali i otvaranje novih fakulteta, dosad neviđen broj izgrađenih stanova za univerzitetske profesore. Kako Vi gledate na Univerzitet danas - na njegove probleme i prioritete? Univerzitet je napravio dosta kvalitetnih promjena. Predstoji reakreditacija studijskih programa. Po ocjenama koje su prezentirane na konferenciji u Bergenu, univerzitet se našao u vrhu zemalja koje pristupaju Evropskoj uniji i ispred je zemalja u okruženju. Rad su počeli prvi privatni fakulteti i Univerzitet. Sektor visokog obrazovanja za naredni period mora da izraditi strategiju razvoja, čime bi bile riješene dileme oko otvaranja novih studijskih programa. Osim strategije, treba raditi i na dokumentu koji će precizirati pitanja finansiranja studijskih programa na univerzitetu i time riješiti pitanje školarina i sličnih plaćanja. Evidentno je da je eliminisan vječiti problem naših univerziteta, efikasnost studiranja. Treba napraviti ozbiljnu analizu da li je to uticalo na kvalitet studiranja i na koji način. Drugim riječima, treba raditi na uspostavljanju sistema kvaliteta na univerzitetu.
Koliko ste zadovoljni samim "bolonjskim procesom" na Univerzitetu Crne Gore i da li taj proces prati odgovarajuća materijalna osnova? Mislim da sredstva koja se sada izdvajaju nijesu mala. Treba imati na umu da Univerzitet od školarina ima značajna sredstva. Treba dodati i ulaganja u infrastrukturu, komunalije, potrošnju struje itd. koja nijesu direktno prepoznata u budžetu Univerziteta. Univerzitetu predstoji tješnje povezivanje sa evropskim fondovima koje ćemo u punom kapacitetu moći da koristimo nakon potpisivanja sporazuma o procesu pridruživanja Evropskoj uniji. Treba pogledati iskustva zemalja koje su iz tih fondova obezbijedile značajna sredstva za poboljšanje univerzitetske infrastrukture, laboratorijske opreme, inovaciju obrazovnih programa, međunarodne saradnje i sl.
Da li se u ovom periodu promijenilo nabolje i pitanje odliva kadrova? Ako jeste, u čemu? Mislim da je, izgradnjom stanova, Univerzitet trenutno zaustavio odlazak ljudi koji već tamo rade. Treba razmišljati o onima koji dolaze - na koji im način dati šansu da se dokažu ovdje u Crnoj Gori. Treba napomenuti da se odlazak mladih ljudi ne može zaustaviti, jer će toga uvijek biti. Individualni razlozi za odlazak su veoma različiti, i na njih se ne može uticati. Ono što je zadatak države jeste da obezbijedi uslove za rad i život koji će stimulisati stručni kadar da ostane u zemlji, odnosno koji makar neće biti dodatan podsticaj za nečiju odluku da napusti zemlju.
Naučnoistraživačka djelatnost, koja je direktno vezana za prethodno pitanje jer su mnogi kadrovi baš iz tih razloga otišli, prosto se suočava sa nedostatkom sredstava ali i sa drugim problemima. Možemo li očekivati da će nova Vlada opredijeliti više sredstava za tu djelatnost? Mladi ljudi koji žele da se bave naučnim istraživanjima odlaze tamo gdje imaju odgovarajuće uslove za rad. Crna Gora nema sredstava da im to obezbijedi. To nemaju ni mnogo bogatije ni veće zemlje od Crne Gore. Vidljivo je da se u pojedinim naučnim oblastima, zbog ogromnih troškova istraživačkog rada, udružuju velike i bogate zemlje. Primjer je CERN kod Ženeve koji okuplja sve evropske zemlje, SAD i Kanadu. Mislim da je jedno od mogućih rješenja da se naši istraživači i istraživačke grupe povežu sa laboratorijama iz velikih istraživačkih centara i uključe u naučnoistraživačke procese koji se tamo realizuju, tj. da rade zajedno sa njima. Primjer je naša grupa iz fizike visokih energija, koja radi na projektu N1 u DESY-ju iz Hamburga, kao i neke grupe sa Elektrotehničkog fakulteta.
Osnovani su mnogi privatni fakulteti, čak i privatni Univerzitet Mediteran. Šta kažete u vezi s tim? Dobro je što se pojavljuje konkurencija, širi broj studijskih programa i otvaraju nove mogućnosti za mlade ljude. Znam da postoji podozrenje u privatni sektor, koje je obično vezano za kvalitet studija i znanja koje studenti tamo stiču. To će se provjeravati u postupcima reakreditacije studijskih programa i institucija kao kod državnog Univerziteta, te mislim da o tome ne treba brinuti.
Da li biste i kome na početku svog mandata uputili neku poruku? Prosvjetnim radnicima? Učenicima i studentima? Crnogorskoj javnosti?... Mislim da dolaze bolji dani u svakom pogledu. Riješena su neka značajna istorijska pitanja. Vjerujem da imamo znanja i snage da sadašnjoj generaciji naših učenika obezbijedimo mnogo bolje uslove za rad i život nego što smo ih mi imali. Nećemo biti bez problema, ovi sadašnji će polako nestajati, ali će se pojavljivati novi, drugačiji.
PRIORITETI
Šta vidite kao prioritete u Vašem programu za naredni četvorogodišnji period? Kao što sam već napomenuo, naredni period će biti posebno usmjeren na dalji razvoj ljudskih potencijala u obrazovnom sistemu. Ovdje ne mislim samo na nastavak obuke nastavnika i direktora u skladu sa zahtjevima reforme (što će se, svakako, nastaviti) nego i na dogradnju institucija roditelja, lokalnih zajednica, ali i uprava škola i zaposlenih u školama da na drugačiji način učestvuju u kreiranju i realizaciji obrazovnog procesa u Crnoj Gori. Dakle, svaki od ovih činilaca ima svoju ulogu, ali i odgovornost kada je riječ o obezbjeđivanju kvalitetnog obrazovanja za sve, i svaki činilac mora imati adekvatne kapacitete da ih ispunjava. Pored angažovanja Zavoda za školstvo i Centra za stručno obrazovanje, dalja izgradnja kapaciteta vezana je i za Filozofski fakultet u Nikšiću koji ima jako važno mjesto u ukupnom sistemu obrazovanja. Kako je jedan od zadataka ovog fakulteta da školuje buduće prosvjetne radnike na način koji neće zahtijevati reedukaciju po završetku studija da bi novi nastavnici mogli da na adekvatan način izvode nove obrazovne programe, posebna pažnja će biti posvećena reakreditaciji studijskih programa na ovom fakultetu.
KOREKTNA SARADNJA SA SINDIKATOM
Prije četiri godine zatekli ste neke vrlo nepovoljne stvari koje su Vas na startu ne samo opterećivale nego i stavile na probu, kao što je bio, na primjer, štrajk prosvjetnih radnika, a poslije i drugi problemi. Kako sve to sagledavate iz sadašnje perspektive i očekujete li sa te strane mirniji period u narednom mandatu? Tačno je da smo u vrijeme početka prethodnog mandata zatekli ogromna dugovanja prema zaposlenima u obrazovanju, te stoga raduje činjenica što smo većinu od ovih pitanja uspjeli da u proteklom periodu riješimo na zadovoljavajući način. Kao što prosvjetna javnost u Crnoj Gori zna, uspjeli smo da ispunimo obećanje o prosječnom povećanju plata od 18%, isplatili smo sve obaveze po osnovu prevoza, jubilarnih nagrada, otpremnina za odlazak u penziju. Po preporuci Vrhovnog suda, isplatili smo ovih dana i obaveze za prevoz i jubilarne nagrade iz 2005. godine. Dugovanja prema domovima i studentima su isplaćena, pa se dotacije domovima i krediti i stipendije studentima isplaćuju na vrijeme. Iskreno vjerujemo da ovakvih problema neće biti u narednom periodu. Ono što bih želio posebno da naglasim, kada je riječ o rješavanju zatečenih problema, jeste naša korektna saradnja sa Sindikatom, za koju se nadam da će se nastaviti i u budućnosti.
SLIJEDE IZMJENE ZAKONA
Nakon četvorogodišnjeg neposrednog iskustva, šta biste drukčije učinili u procesu realizacije reforme, da li biste nešto izbjegli, promijenili i na čemu biste posebno instistirali od samog početka? U strateškom smislu, generalno gledano, ne bih promijenio ništa, kada je riječ o samom procesu. Kao što sam već rekao, proces reforme je neprekidan i od samog početka nijesmo nikada ni tvrdili da je moguće isplanirati ukupan proces do najsitnijih detalja. Mislim da je prošlo vrijeme kad smo mogli zacrtati rješenje i raditi na njemu bez kritičkog razmatranja okolnosti koje se mijenjaju. Stoga nam predstoje izmjene zakonskog okvira, dopune i izmjene programa i sl. Ipak, ako se vratimo na pitanje decentralizacije sistema obrazovanja (u pogledu upravljanja, finansiranja, itd.), sa ove tačke gledišta mislim da bi proces bio znatno kvalitetniji i brži da su predstavnici lokalne zajednice bili više i na drugačiji način i intenzivnije uključeni u različite faze procesa reforme.
RUSKIM DUGOM DO NOVIH UČILA
Smatrate li da je do sada u reformu uloženo dovoljno sredstava kako bi se izbjeglo njeno svođenje isključivo na redukovanje gradiva i mijenjanje pristupa organizaciji nastave? Mislim da brojke govore same po sebi i da bi odražavale, u najmanju ruku, neskromnost ako bismo tvrdili da u reformu nije uloženo dovoljno sredstava. Ranija neulaganja zahtijevala su obnovu postojeće školske infrastrukture, obnovu sistema grijanja, ali i izgradnju novih škola. U prethodnom periodu, preko Ministarstva, Direkcije javnih radova i inostranih agencija u školsku infrastrukturu investirano je 47 miliona eura, uključujući objekte koji su sada u izgradnji. Osim ulaganja u infrastrukturu, Zavod za školstvo je radio na obuci nastavnika i direktora (90 seminara sa preko 2.600 učesnika), Zavod za udžbenike na pripremi štampanju novih udžbenika (I, II, III, VI i VII razred osnovne škole i I razred gimnazije) a u 2007. godini imaće 110 novih naslova. U prethodnom periodu su praktično sve škole dobile dio novog namještaja, izdvojena su sredstva za kompjuterizaciju 30 škola, tako da u ovom trenutku nema opštine u kojoj promjene nijesu jasno vidljive. Po procjenama i planovima kojima se vodimo u ovom procesu, za dvije godine imaćemo obnovljene sve školske zgrade i infrastrukturnu mrežu veću za još nekoliko velikih škola (Podgorica, Budva, Bar). Preostaje ispunjenje obećanja vezanog za ruski dug prema Crnoj Gori, iz kojeg obrazovanju treba da pripadne oko pet miliona dolara. Ta sredstva, kao što je bilo najavljeno, biće utrošena za nabavku malih autobusa za prevoz djece i nastavnika, kabineta iz biologije, hemije i fizike, kao i muzičkih instrumenata. Time ćemo dodatno unaprijediti kvalitet uslova neophodnih za sticanje kvalitetnog obrazovanja u Crnoj Gori.
Miroje Vuković
Ovaj
članak je preuzet sa sajta lista "PROSVJETNI RAD"
- www.prosvjetnirad.cg.yu |