|
Kako će građani znati kad ne zna ni država
ISTRAŽIVANJA MANS-A POKAZUJU DA SU I JAVNOST I DRŽAVNE INSTITUCIJE SAMO
DJELIMIČNO OBAVIJEŠTENI O STANJU ŽIVOTNE SREDINE
Podgorica - Crnogorska javnost nije na zadovoljavaju ći
način upoznata sa informacijama o stanju životne sredine, a nadležni
državni organi raspolažu sa ograničenim informacijama koje ne
omogućavaju kvalitetnu zaštitu - ocijenjeno je na jučerašnjem okruglom
stolu o slobodnom pristupu informacijama o stanju životne sredine u
Crnoj Gori, koji je, uz podršku Fondacije Institut za otvoreno društvo
(FOSI), organizovala Mreža za afirmaciju nevladinog sektora.
Predstavnica MANS-a Milena Deletić kazala je da je ta NVO "testirala
spremnost institucija da objave podatke o stanju životne sredine" i da
je od 1. novembra 2007. do kraja maja ove godine podnijela 130 zahtjeva
za pristup informacijama u toj oblasti.
- U 31 odsto slučajeva dozvoljen je pristup, u 14 odsto informacije su
već bile objavljene, a u pet odsto slučajeva su intstitucije kazale da
nijesu nadležne. U 32 odsto slučajeva saopštile su da nemaju informaciju
koja je tražena. Bitno je pomenuti da ni u jednom od podnijetih zahtjeva
institucije nijesu odbile pristup podacima pozivajući se na izuzetke
predviđene zakonom. U okviru upravnog postupka imali smo 15 odsto
slučajeva kada institucije nijesu dostavile odgovor - kazala je Deletić.
Predstavljajući publikaciju "Zeleni lavirint" koja sadrži dosadašnja
iskustva iz primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama u oblasti
životne sredine, ona je kazala da je istraživanje pokazalo da nadležni
državni organi raspolažu sa ograničenim podacima, koji ne omogućavaju
kvalitetnu zaštitu.
- Institucije nadležne za zaštitu životne sredine ne raspolažu
sopstvenim informacija koje su neophodne za praćenje sprovođenja
programa ulaganja u zaštitu, a izvještaji koje im dostavljaju kompanije
koje su najveći zagađivači ne sadrže dovoljno podataka neophodnih za
detaljan monitoring niti daju podatke o iznosima ulaganja. Zakon o
životnoj sredini predviđa da zagađivač plaća troškove zagađivanja i ta
sredstva treba da budu uplaćena na poseban žiro-račun. Međutim,
Ministarstvo životne sredine u 2006. godini je konstatovalo da, na
primjer, KAP nije plaćao naknade za posljednjih 10 godina, a zatima
navelo da za 2007. nema podatke i da je za to nadležno Ministarstvo
finansija. To Ministarstvo objavilo je da je u toku 2007. po osnovu
ispuštanja zagađujućih materija u vazduh uplaćeno samo 14,5 hiljada
eura, ali nije poznato od kojih kompanija - kazala je Deletić.
Podsjećajući na javnosti poznat slučaj KAP-a, Vanja Ćalović je kazala da
građani zovu i traže da MANS u njihovo ime traži informacije i ne žele
da im se pominje ime iz straha.
- Ljudi ne mogu da dođu do informacija od životne važnosti. Ružno je i
što pojedini advokati naplaćuju ispunjavanje zahtjeva čak i po sto eura.
Kada shvate koliko je komplikovana procedura, oni odustaju. Situacija
se, doduše, mijenja, ali i dalje je veliki problem nedostatak političke
volje - kazala je Ćalović.
Direktorica FOSI-ja Sanja Elezović kazala je da je "za razvoj države
izuzetno važno imati odgovornu i transparentnu vlast, koja u svakom
trenutku može da odgovori na pitanja koje postavljaju građani".
- Jedno od najvažnijih prava je i pravo na zdravu životnu sredinu.
Stanje životne sredine u Crnoj Gori nije zadovoljavajuće, a crnogorska
javnost nije na zadovoljavajući način upoznata sa informacijama o tome -
kazala je Elezović.
Direktorica podgoričke kancelarije Regionalnog centra za životnu sredinu
za Centralnu i Istočnu Evropu Srna Sudar- Vilotić kazala je da je Crna
Gora dosta uradila u normativnoj oblasti kada je u pitanju zaštita
životne sredine, ali su evidentni problemi sa implementacijom.
Čudno ponašanje Cetija
- Tražili smo od Ministarstva turizma i zaštite životne sredine
posljednje izvještaje o stanju životne sredine, kao i podatke o
zagađenjima koje prouzrokuju KAP, Termoelektrana, Rudnik mrkog uglja
Berane, Rudnik uglja Pljevlja, Luka Bar, Jadransko brodogradilište i
Željezara. Ministarstvo nam je dostavilo naslovnu i posljednju stranu
izvještaja koji je radio Centar za ekotoksikološka ispitivanja (CETI).
Informacije koje smo dobili od samog Ministarstva pokazuju da CETI
sprovodi gotovo sva istraživanja za potrebe tih kompanija, od kojih
dobija novac za izradu izvještaja o monitoringu u interesu i za račun
tih privatnih kompanija. Tako se ta institucija nalazi u vrlo čudnoj
situaciji, u kojoj je plaćena i od zagađivača da za njihov interes
sprovodi određena istraživanja i od države da bude nepristrasna kada to
radi. Iz podataka koje nam je dostavilo Ministarstvo, CETI je zaključio
najmanje četiri ugovora sa KAP-om, sa Željezarom dva, a sa Rudnikom
uglja i Termoelektranom po jedan ugovor - kazala je Ćalović.
On je rekla da su se nakon toga obratili i Cetiju da im dostavi te
izvještaje.
- Odgovorili su da tih izvještaja nema, da ih oni nikad nijesu radili za
potrebe državnih organa, iako nam je Ministarstvo već dostavilo
izvještaje sa naslovnim stranama na kojima se vidi da ih je radio CETI.
Da ne pominjem slučajeve u drugim zahtjevima Cetiju za koje smo dobijali
odgovor da se radi o poslovnoj tajni, iako svi podaci koji se tiču
zdravlja i životne sredine moraju biti javni. To dovoljno govori o volji
pojedinih institucija da dostavljaju podatke o životnoj sredini i da
koriste sve moguće načine i mehanizme da izbjegnu da ih daju - kazala je
Ćalović.
D. P.
Ovaj članak je preuzet sa sajta dnevnog
lista "VIJESTI" - www.vijesti.cg.yu
|