Znanjem protiv manipulacija i laži

PROFESORICA BOŽENA JELUŠIĆ ZA "VIJESTI" O ZNAČAJU MEDIJSKE PISMENOSTI, NOVOM IZBORNOM PREDMETU U SREDNJIM ŠKOLAMA

Predstavnici Asocijacije za demokratski prosperitet - Zid predstavili su juče dopunjeno izdanje "U pravu si-vodič kroz zakon i sve Učenici gimnazija u Budvi i Kotoru izučavaju ove godine medijsku pismenost kao izborni predmet. Riječ je o pionirskom projektu kojim se u crnogorskom obrazovanju do sada niko nije bavio.
Jedna od autorki programa, Božena Jelušić, profesorica budvanske Gimnazije "Danilo Kiš", ističe da samo medijski pismen čovjek zna kakva je uloga medija u demokratiji, šta je cenzura, a šta propaganda, šta je pravo na informaciju, a šta pravo na privatnost.
Ona ističe da je cilj jednogodišnjeg izbornog predmeta, koji se izučava u drugom ili trećem razredu, razvijanje vještine i strategije analiziranja i kritičkog čitanja medijske poruke. Na taj način, između ostalog, stvaraju se preduslovi da se učenici pripreme da u javnim debatama ne budu samo podanici, već aktivni i konstruktivni građani-učesnici.
- Naravno, to se ostvaruje i "pisanjem" medijskih tekstova, što zahtijeva razumijevanje karakteristika i komponenti medija, odnosno svijest o tome kako riječi i narativi, slika i zvuk, mogu da se koriste u promociji određenih ideja i ciljeva. Sve te vještine osposobljavaju učenika/cu da vrši odabir činjenica, da samostalno zaključuje i kritički vrednuje medijski tekst – navodi Jelušić u intervjuu za „Vijesti".
Zašto je važno da gimnazijalci izučavaju medijsku pismenost kao izborni predmet?
- Već na prvim časovima, kada su sumirali rezultate koliko su koristili medije u toku jedne sedmice, učenici/ce su bili zatečeni činjenicom da su mnogo više vremena "razgovarali" sa medijima nego sa svojim roditeljima. U mnogo slučajeva se ispostavilo da sa roditeljima gotovo i da nijesu kontaktirali. Treba imati na umu i to da su dnevnik vodili na početku toplog septembra, kada je Budva nudila mnoge zanimljive ljetnje sadržaje, a ne zimi, kada se situacija, ipak, mijenja. Zatim su napravili statistiku sadržaja različitih televizijskih kanala i osvjedočili se da preko 80 procenata pripada zabavnim sadržajima, često krajnje sumnjive vrijednosti. Nije im bilo teško da razumiju da su mediji daleko moćnija obrazovna institucija od škole – dostupna u svakom trenutku i na svakom mjestu.
Šta đaci uče iz novog izbornog predmeta?
- Medijska pismenost nije izolovano znanje. Ona "uvezuje", na primjer, retoričke figure koje se izučavaju u nastavi književnosti, psihologiju kao rasadnik mogućnosti nevidljive manipulacije, različite sociološke fenomene kao i poznavanje likovne i muzičke umjetnosti. Tehnike ubjeđivanja u oblasti reklame vrlo je lako prepoznati u oblasti političkog marketinga. Naravno, ne moraju sva ubjeđivanja biti ista i mora se razlikovati ono koje se kreće u dozvoljenim okvirima od ubjeđivanja kao društvene zloupotrebe. Odgovor na to pitanje je u tome da li to ubjeđivanje dozvoljava provjeru od strane primaoca, ili nastoji da ga podvrgne procesu porobljavanja.
Zašto je neophodan kritički odnos prema medijima?
- Snaga mas-medija traži odgovarajući odgovor u vidu kritičkog potrošača. Sa tim u vezi je i svjetski trend da u školama djeca uče da se kritički odnose prema medijima i da ne prespavaju trenutak u kojem im se možda sprema ono što može da ih ugrozi. Drugim riječima potrebna je na jednoj strani spremnost i sposobnost da koristimo oblike masovne kulture, ali i svjesni otpor prema mehanizmima manipulacije koji nas porobljavaju.
Kako medijsko opismenjavanje može uticati na podizanje nivoa kritičke misli u Crnoj Gori?
-Kada su učenici, opet na prvim časovima, dobili zadatak da načine medijsku poruku – članak o jednom istom događaju namijenjen različitoj publici, shvatili su da je poruka svojevrsna "slagalica", a ne neki neutralni odraz stvarnosti. Nakon toga su upoređivali i analizirali naslovnice tri najvažnija dnevna lista, odnosno različite televizijske priloge o istoj temi, koji su im nudili često suštinski različitu sliku onoga što se dogodilo. Oni već analiziraju različite kreativne jezike i u njima otkrivaju strategije uvjeravanja. Krajnji cilj je da učenici steknu automatsku vještinu da u dodiru sa medijskom porukom postavljaju pitanja, koja su uslov obrazovanja i temelj istinske demokratije. Ko je napisao/konstruisao ovu poruku; koje je kreativne tehnike koristio da privuče moju pažnju; kako ovu istu poruku različiti ljudi mogu doživjeti na različite načine; koje vrijednosti i životni stilovi mi se porukom nameću ili se iz nje izostavljaju; najzad, zbog čega se poruka šalje, pošto znamo da je većina medijskih poruka formulisana tako da ostvari profit i/ili moć.
Da li je medijska manipulacija česta pojava u Crnoj Gori, navedite primjer?
- Pomenula bih istraživanja socijalnih stavova na prostoru Crne Gore, koje je prije dvije godine prezentirala NVO „Juventas". Na skali procjene od 1 do 5 mjeren je intenzitet socijalnih stavova. Postavljena su pitanja koja su provjerena kao najbolji indikatori: autoritarnosti („Narod je bez vođe kao čovjek bez glave."); konzervativizma („Abortus treba zabraniti zakonom."); rigidnosti („Homoseksualci nijesu bolji od kriminalaca i treba ih najoštrije kažnjavati."); radne diskriminacije („Ako je u braku samo jedno zaposleno, to treba da bude muškarac."), rodne diskriminacije („Većina poslova u domaćinstvu po svojoj prirodi odgovara ženama."). Rezultati u ogromnom procentu pokazuju prisustvo svih ovih društveno i demokratski nepoželjnih stavova i osobina, a u pitanju je populacija od 20 do 30 godina.
Šta nam to govori?
- Ako je takva situacija sa omladinom, a posebno ako je izrazito prisutna autoritarnost, onda je jasno da je i prostor za manipulaciju uvećan, a prostor za obrazovanje takvih ljudi u pravcu demokratskih vrijednosti znatno smanjen. Mislim da se situacija za ove dvije godine nije bitno izmijenila. Dakle, nije sporno da manipulacije uvijek ima, da su stereotipi naša stvarnost. Pravo pitanje je imamo li "zbunjeno stado koje gazi i urliče", ili građane koji su u stanju da zauzmu kritički stav i da zahtijevaju poštovanje etičkih principa u oblasti medija.
Na koji način medijsko opismenjavanje može spriječiti pokušaje manipulacije putem medija?
- Kada je kasnih osamdesetih godina moje najstarije dijete krenulo u školu, u Bukvaru je još uvijek slovo "m” ilustrovalo riječ mama, a slovo "t” riječ Tito. Nakon nekoliko godina, stranice dječijih listova su prvo stidljivo, a potom sve više počele da ispunjavaju slike i priče o raznim svetiteljima. Mislim da se situacija ni danas suštinski nije izmijenila i da ćemo, vjerovatno, kao i mnogo puta do sada, prespavati trenutak u kojem smo mogli ublažiti neku društvenu opasnost. Kada je riječ o vaspitanju, najvažnije je da djecu kroz proces socijalizacije ne "dresiramo", već da ih obrazujemo za samostalno i kritičko mišljenje. Teško da je moguće dobiti bitku sa svim mogućim oblicima manipulacije, medijska pismenost je samo jedan od načina da, u eri dominacije medija, bitka za kritičko mišljenje bude malo ravnopravnija.
Ko može manipulisati ljudima?
- Onaj ko drži moć i vlast, ko kontroliše javna glasila, ko ima povlašćen pristup informacijama i ko poznaje tehnike ubjeđivanja, taj može da ubijedi bilo koga da misli, vjeruje i uradi bilo šta. Od javnih glasila se uvijek očekivalo da budu realistično ogledalo društva, u kome će svaka društvena klasa, sloj i grupa imati svoju sliku i čuti svoj glas. Ali iz slike o društvu koju nam nameću mediji, pa i oni u Crnoj Gori, ispale su mnoge grupe i ne čuju se mnogi važni glasovi. Slično je i ako se krene od šire scene. Protokom vijesti u svijetu dominiraju samo četiri agencije koje obezbjeđuju devet desetina informativnog materijala svjetskim medijima. Jasno je da manipulacija može doći i sa te strane. Umjesto različitih informacija, često se dobija brižljivo upakovana laž; umjesto tržišta ideja imamo monopol ideologije jedne grupe. Nudi se višak vijesti i manjak istine.
No, pitanje je da li je uopšte moguće stvoriti medije koji neće biti ekspoziture centara novčane i političke moći. Neka zakonska rješenja (na primjer u Njemačkoj, Americi, Italiji) nastoje da nađu dodirne tačke između civilnog društva i države. U gotovo svim zemljama zapadne demokratije značajan doprinos tim nastojanjima daje i nastava medijske pismenosti na svim školskim nivoima.
Za koga se može reći da je medijski pismen?
- Mediji ne predstavljaju samo najznačajniji izvor informacija, već u velikoj mjeri utiču na oblikovanje pogleda na svijet pojedinaca i promovišu/oblikuju vrijednosti i obrasce ponašanja unutar društva. Stoga je medijski pismen čovjek onaj koji umije prepoznati vrijednosne i ideološke aspekte poruke i zauzeti kritičan stav prema određenim kontroverzama (nasilje, pornografija, stereotipi, industrija zabave...).
Medijska pismenost takođe osposobljava učenice i učenike da koriste medije kako bi pomoću njih izrazili svoje ideje i stavove i na taj način aktivno učestvovali u kreiranju javnog prostora građanskog društva. Taj aspekt nastave predmeta u isto vrijeme doprinosi razvoju njihovih kreativnih potencijala i estetskog senzibiliteta. U toku godine učenici će sami snimati kratke filmove, reklamne sadržaje, spotove, i na taj način pokazati znanja koja su stekli.

Medijska priprema raspada SFRJ

- Poseban izvor nastavnih materijala biće prošlost bivših jugoslovenskih država. Sjajnu građu pruža neposredna istorija u kojoj su političke jedinice bivših republika prvo od 1987 – 1991. oblikovale svoj medijski prostor koji se poklapao sa oblikovanjem političkog prostora, a potom su vodile "semantički gerilski rat" u kojem su upotrebljavane smišljene retoričke, lingvističke i argumentativne strategije. Istraživanja pokazuju da se samo 2,1% tekstova bavilo uzrocima rata, a svi ostali su se bavili negativnim ocjenjivanjem drugih.
Kako su đaci prihvatili novi izborni predmet?
- Časovi su po pravilu radionice na kojima se dekonstruišu i rekonstruišu medijske poruke. Kada neposredno iskuse proces konstruisanja medijske poruke, teško da mladi ljudi neće shvatiti i njenu manipulativnu snagu. Učenici sada donose medijske tekstove koje su sami sačinili – uglavnom štampane i televizijske reklame. Zapanjujuće je koliko su vješti, maštoviti, zainteresovani (dosta njih već najavljuje da će im to biti profesija). Za mene je nastava ovog predmeta i svojevrsna potvrda da tradicionalna škola često ne uspijeva da otkrije sposobnosti današnjih učenika, koji ipak nisu iz "Gutenbergove galaksije" već iz "globalnog sela".

Nije samo za gimnazijalce

Zašto je novi predmet prvo uveden baš u gimnazijama?
- Smatram da ovaj predmet ne bi trebalo da bude namijenjen samo gimnazijalcima. Živjeti u 21. vijeku znači živjeti u globalnoj medijskoj kulturi, bez obzira na to čime se bavite i u koju školu idete. Međutim, pošto je gimnazija glavni kanal ka visokoškolskom obrazovanju, nesumnjivo je uvođenje ovog predmeta trebalo započeti prvo u gimnaziji.
Ko su autori programa?
-Finansijska sredstva i angažman različitih stručnjaka omogućila je Fondacija Instituta za otvoreno društvo. Autori programa smo Tomislav Reškovac, profesor filozofije i književnosti, dugogodišnji rukovodilac debatnog programa i stručnjak u oblasti evaluacije nastave iz Zagreba i ja. Nastavne materijale su osmislili Janko Ljumović i Duško Vuković, a izradili su ih mladi stručnjaci iz Instituta za medije. U ovom trenutku već je izašao iz štampe i zbornik "Žene u medijskom ogledalu”, posebno namijenjen problemu medijske pismenosti i rodne ravnopravnosti.

Ovaj članak je preuzet sa sajta dnevnog lista "VIJESTI" - www.vijesti.cg.yu