FORUM ŠKOLA EVROPSKIH INTEGRACIJA

Tema: "Proces proširenja - pitanje Turske i zapadnog Balkana"

Gost: Marin Harvey, predstavnik Evropske komisije u Crnoj Gori

Moderatorka: Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a

Nakon ljetne pauze, jesenji dio Foruma škola evropskih intergracija, koji organizuju Centar za građansko obrazovanje, Centar za razvoj nevladinih organizacija i Evropski pokret u Crnoj Goru u saradnji sa Fakultetom političkih nauka i uz podršku Foundation Open Society Institute - Predstavništva Crna Gora, otvoren je 16. oktobra 2006. predavanjem predstavnika Evropske komisije u Crnoj Gori, gospodina Martin Harvey-a.

Na početku svog izlaganja, gospodin Harvey je pozdravljajući prisutne izrazio zadovoljstvo što je prvi zvanični predstavnik EK u Crnoj Gori i što se njegov prvi javni nastup dešava upravo u okviru Foruma škole evropskih integracija. On je najavio da će u 2007. djelovati delegacija EK, pri čemu će njen cilj biti razvoj saradnje sa vlastima, ali i sa civilnim sektorom na putu Crne Gore ka EU.

Tokom predavanja, Harvey je dao kratku hronologiju procesa priključenja zemalja zapadnog Balkana EU, pri čemu je naglasio da je Savjet EU u nekoliko navrata jasno potvrdio evropsku perspektivu regiona. "Zemlje ovog regiona sada se nalaze u različitim fazama procesa priključenja EU. Hrvatska je već otpočela pregovore o članstvu u EU, Makedonija je dobila status kandidata, Albanija je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ovog ljeta. Pregovori o SSP su otpočeli sa Crnom Gorom i Srbijom", podsjetio je Harvey. On je pojasnio da je sporazum o stabilizaciji i pridruživanju vrsta ugovora koju zaključuju zemlje zapadnog Balkana i EU  i koji treba da uredi saradnju u oblasti politike, pravosuđa i unutrašnjih poslova, ekonomije kao i u oblasti tehničkih pitanja (koja se odnose prevashodno na uređenje unutrašnjeg tržišta EU i trgovinskih veza sa zemljama zapadnog Balkana). Cilj SSP je da uspostavi slobodnu trgovinu između zemalja EU i zemalja zapadnog Balkana, a uslov otvaranja slobodnog tržišta među ovim zemljama jeste sprovođenje reformi u oblasti zakonodavstva i propisa iz različitih oblasti, kao što su na primjer industrija, zaštita životne sredine, itd.

Gospodin Harvey nije želio precizirati tačan datum završetka pregovora, uz konstataciju da je podjednako moguće da to bude za mjesec dana ili za nekoliko mjeseci. Najavio je da će EK početkom novembra objaviti za sve zemlje kandidate i potencijalne kandidate godišnje izvještaje o postignutom napretku u procesu pridruživanja EU, kao pregled postignuća u raznim oblastima. Nakon izvještaja o Crnoj Gori, izradiće se i dokumenat o evropskom partnerstvu koji će odrediti koje reforme i u kojem roku zemlja treba da provede, što će predstavljati vid političke agende reformi. Osim toga, taj dokumenat će  definisati i obim finansijske pomoći namijenjen zemljama zapadnog Balkana.

Harvey je podvukao da će se sistem finansijske pomoći od 2007. izmijeniti - IPA, kao novi program finansijske pomoći, zamijeniće dosadašnji program CARDS koji je bio prvenstveno namijenjen rekonstrukciji, razvoju i stabilizaciji. Fokus novog programa biće na pružanju pomoći u kreiranju politika i drugih aktivnosti u pretpristupnoj fazi. Harvey je kazao da će ipak neke od komponenti CARDS-a biti na snazi i poslije 2007. godine.

Drugi dio predavanja, gospodina Harvey-ija se odnosio na Tursku i njen put ka EU, o čemu je on govorio sa dosta detalja s obzirom da je do prije mjesec dana bio angažovan ispred Evropske komisije upravo na pitanju Turske. On je objasnio da je Turska 1999. g. dobila status kandidata, ali da veza Turske i EU datira iz mnogo ranijeg perioda. Ugovor o pridruživanju potiče iz 60-tih godina, mada se čitav proces zahuktao 1995. g. kada je između Turske i EU kreirana carinska unija kao sporazum kojim se definiše oblast slobodne trgovine između dvije strane i protok robe oslobođen carinskih barijera. U odnosima sa Turskom, EU je posebno insistirala na ispunjenju Kopenhaških kriterijuma među kojima je najviše pažnje poklonjeno ispunjenju političkih kriterijuma što je bio osnovni problem sa Turskom i njenim članstvom u EU. "Zato je  prošlo šest godina od početka pregovora, a još uvijek nema naznaka kada bi se moglo očekivati da Turska postane punopravna članica EU", rekao je Havrey. On je pojasnio da je Turska imala izvjesnih problema u ispunjavanju političkih kriterijuma posebno u oblasti ljudskih prava, osnovnih sloboda, ali i u dugom odbijanju ukidanja smrtne kazne kao i regulisanja pitanja vojske i njene uloge u društvu. Tek 2005. g. Turska je ispunila političke kriterijume. Pregovori o pristupanju i postupak screening-a (provjera usklađenosti sa komunitarnim pravom u 35 pregovaračkih oblasti) počeli su u isto vrijeme kad i sa Hrvatskom. Kada EK utvrdi da je u svim oblastima postignut stepen harmonizovanosti sa EU i da su zadovoljeni svi traženi uslovi onda se donosi odluka o zaključivanju pregovora, što će po njegovom mišljenju sigurno trajati nekoliko godina.

"U procesu priključenja Turske EU postoji još jedan veliki problem: odnos Turske i Kipra", naglasio je Harvey, jer o prijemu zemlje u EU odlučuju sve države članice EU, među kojima je i Kipar, čime je problem sa prijemom Turske zaoštren.

Kada se govori o prijemu novih članica važna su još dva aspekta: apsorpciona moć EU da primi nove članice i uloga i značaj civilnog društva u procesu pridruživanja EU. Jedan dio ovog pitanja je institucionalne prirode, a drugi materijalne. Neki smatraju da širenje EU samo doprinosi tromosti i nefunkcionalnosti institucija sistema. Drugi dio problema je finansijske prirode i tiče se budžeta EU koji postaje nedovoljan za podmirivanje troškova funkcionisanja EU i sprovođenja njenih politika. Pri tome, Turska koja ima više od 80 miliona stanovnika po mnogima bi značajnije poremetila situaciju u EU i na institucionalnom i na finansijskom planu. Tako su aktuelna predviđanja da Turska može biti primljena u EU tek za desetak godina. EK će u izvještaju za ovu godinu predočiti i strategiju za rješavanje problema sa Turskom.

Drugo važno pitanje jeste pitanje civilnog sektora i njegove uloge u procesu pridruživanja Turske, ali i zemalja zapadnog Balkana. EK nalazi da bi saradnja sa civilnim društvom unaprijedila proces pridruživanja i dijalog između EU i zemalja (potencijalnih) kandidata. Civilno društvo bi moglo odigrati važnu ulogu u približavanju evropskih tema javnom mnjenju. Zbog toga programi iz oblasti obrazovanja i istraživanja javnog mnjenja koje EK nudi zemljama (potencijalnim) kandidatima treba da budu iskorišćeni u punoj mjeri, savjetovao je Harvey.

Nakon izlaganja gospodina Harvey-a otvorena je duža i živa diskusija o određenim aspektima predstavljene teme.

(izvještaj Centra za građansko obrazovanje)