10.01.2010. PODGORICA

Crna Gora je otvorena zemlja u kojoj je djelovanje nevladinih orghanizacija javno i regulisano zakonom, pa su nerealne konstatacije da su nevladine organizacije ekspoziture stranih službi i da rade protiv interesa države, ocijenila je direktorica Fondacije Institut za otvoreno društvo Sanja Elezović.
Ona je, u razgovoru za "Vijesti", kazala da na javnoj sceni još ne postoji dovoljno razumijevanje da je za razvoj demokratije potrebna stalna interakcija između zvaničnih organa i institucija, poslovnog sektora i civilnog društva.

Kako gledate na djelovanje NVO u Crnoj Gori?

NVO, kao dio civilnog društva, prije svega treba da služe javnom interesu i da podstiču građanski aktivizam. U demokratskom društvu nije dovoljno imati samo slobodne i fer izbore, već je bitno imati i neku vrstu javne kontrole u vremenu između izbora. Osnovna uloga NVO je upravo to - da insistiraju na većoj odgovornosti i transparentnosti vlasti, kao i da stavljaju na dnevni red pitanja koja su od direktnog interesa za građane.
Uvijek postoji određena tenzija između države i civilnog društva, ali je važno da ona bude podsticajna i da rezultira pozitivnim pomacima. Karakteristično je da jake države imaju jaka civilna društva i obrnuto. U Crnoj Gori ni građani ni država još ne razumiju dovoljno ulogu NVO pa s vremena na vrijeme izgleda kao da to nerazumijevanje prerasta u neku vrstu konflikta na javnoj sceni.

Konflikt u kojem smislu?

 

Izgleda da ni jedni ni drugi još ne prihvataju činjenicu da svako ima svoje mjesto u razvoju demokratije, te da je potrebno da jedni druge razumiju i da sarađuju. NVO i država mogu u nekim oblastima, kao što je socijalna i zdravstvena zaštita, da budu direktni partneri.
Sa druge strane, NVO imaju jednako važnu ulogu u nadgledanju rada državnih organa i načina na koji oni sprovode politike u određenim oblastima. Odgovorna vlada trebalo bi da uzme u obzir preporuke, kritike i monitoring izvještaje NVO. U idealnoj situaciji, utemeljenu kritiku treba shvatiti kao podsticaj za napredak.

Koliko je u Crnoj Gori situacija blizu te idealne?

Ona sada nije idealna, ali se nadamo da će stepen saradnje biti sve bolji kako vrijeme prolazi i kako u Crnoj Gori bude napredovao proces evropske integracije.
Država po definiciji je neko ko donosi zakone i daje okvir zvaničnih politika. NVO su tu da ukažu na neke specifične potrebe građana u primjeni tih politika.

Šta je, po Vašem mišljenju, potrebno za izgradnju povjerenja između države i NVO?

Da biste uvažili nečije mišljenje i stav morate mu vjerovati. Povjerenje stičete ukoliko znate da je posao urađen profesionalno, na osnovu stručno utemeljene metodologije i sa namjerom da se situacija u nekoj oblasti unaprijedi. Sa druge strane, važno je da građani percipiraju taj posao kao nešto što će im učiniti život kvalitetnijim.
Danas, prema istraživanjima koje rade same NVO, vidimo da još ne postoji dovoljno razumijevanje građana o tome šta je uloga NVO i šta one rade.

Da li nerazumijevanje potiče i od nedovoljnog profesionalizma ili akcija koje NVO nijesu sprovele dobro?

Rekla bih da nisu sve NVO jednako prisutne u javnosti. Mnoge od njih, koji rade u oblastima koje nijesu direktno vezane za aktuelne političke teme, rjeđe se pojavljuju u medijima, iako rade izvanredne stvari koje su od direktne koristi za građane. Takođe, organizacije sa sjevera Crne Gore su manje u žiži interesovanja medija. Sa druge strane, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da su mnoge oblasti, kao što je ruralni razvoj, veoma slabo pokrivene djelovanjem NVO, kao i to, da mladi uglavnom malo znaju o ulozi i aktivnostima NVO-a. Mislim da je to nešto na čemu svi zajedno moramo poraditi.

Šta su, po Vašem mišljenju, iskoraci, a šta greške NVO?

Najveće iskorake vidim u stavljanju na dnevni red pitanja za koja se smatralo da pripadaju privatnoj, a ne javnoj sferi. Na primjer, sredinom devedesetih, NVO su bile te koje su na javnu scenu stavile pitanje nasilja u porodici, a kasnije je reagovala i država uspostavljanjem zakonskog i institucionalnog okvira za borbu protiv ove pojave. Puno je takvih primjera. Dovoljno je pomenuti iskorake NVO u oblasti korupcije, zaštite životne sredine, ljudskih prava... Medjutim, NVO bi mogle biti mnogo efektivnije kada bi više međusobno sarađivale i kada bi se udruživale u koalicije.

Šta smatrate olakšavajućom, a što otežavajućom okolnošću za rad NVO u Crnoj Gori?

Crna Gora je jedna od prvih zemalja u okruženju koja je donijela Zakon o NVO. To je bilo 1999. i tada smo bili prepoznati kao zemlja koja širom otvara vrata za razvoj civinog društva. Međutim, zakonski okvir za njihovo djelovanje još nije zaokružen, i to je nesto na čemu treba raditi. Olakšavajuća okolnost je svakako i to što proces evropske integracije daje jako širok prostor za rad NVO.

Šta treba da bi se zaokružio zakonski okvir?
 

Prije svega, jako je bitno donijeti zakon o volonterima koji bi omogućio intenzivnije angažovanje volontera u NVO. To je jedan od dobrih ključeva za razvoj NVO i za demokratizaciju zemlje. Potrebno je dopuniti i Zakon o radu i sve ostale zakone koje regulišu pitanja funkcionisanja NVO, uključujući i poreske zakone.

Kako ocjenjujete ponašanje države prema NVO i kako bi trebalo da izgleda taj odnos? Koje su to greške koje prave i jedni i drugi?
 

Uloga države je da uspostavi pravni okvir za osnivanje i funkcionisanje NVO. Takođe, potrebno je da država definiše institucionalne mehanizme za saradnju sa NVO. Mi u Crnoj Gori imamo Strategiju za saradnju sa NVO i Kancelariju Vlade za saradnju sa NVO, ali to je tek početak. Mora se razviti cio mehanizam koji omogućava da se saradnja odvija kontinuirano i efektivno, na način koji će doprinijeti kvalitetnijem sprovođenju politika i zakonskih propisa.
Same NVO, sa svoje strane, treba da pokažu da su dovoljno profesionalne, da svoj kredibilitet u javnosti stiču time što izlaze sa projektima, nalazima i preporukama koje imaju utemeljenje u evropskim standardima. Crna Gora je mali sistem, resursi su ograničeni i zato je veoma važno iskoristiti sav intelektualni potencijal koji imamo, a to je moguće samo ako imamo jasno ustanovljene mehanizme saradnje između Vlade i NVO-a.

Šta mislite o tezama koje se čuju od Vladinih zvaničnika da su NVO ekspoziture stranih službi i da rade protiv interesa države?
 

Takve optužbe su nerealne. Njih možete čuti u zemljama u kojima vladaju konflikti i krize, gdje ne postoji sloboda okupljanja i u kojima represivni režimi zabranjuju bilo kakav vid građanskog organizovanja. Crna Gora je otvorena zemlja u kojoj NVO rade javno i čije djelovanje je izloženo i sudu javnosti i zakonskoj kontroli.

Šta mislite o ocjenama dijela javnosti da neki predstavnici civilnog društva zloupotrebljavaju NVO sektor u smislu da kroz NVO više ostvaruju lični interes a to predstavljaju kao borbu za javni interes?
 

Neminovno, stavljajući na dnevni red određena pitanja učestvujete u javnom životu i neki lideri NVO sektora postaju javne ličnosti. Takođe je neminovno da mnoge druge NVO koje rade jednako važne, ali sa dnevno-političkog aspekta manje atraktivne stvari, ostaju u sjenci. Da li će neko zluopotrijebiti to što je postao javna ličnost zavisi od njega, ali i od javnosti kako će ga percipirati.
Ono što je važno da NVO sektor uradi je da ohrabri građane da budu aktivni. Da li će neko shvatiti NVO lidera kao sopstvenog lidera, zavisi samo od njegove lične odluke. Svaka javna funkcija podliježe sudu javnosti. Tu je opet uzajamni odnos djelovanja NVO sektora, javnosti i prije svega medija koji su tu najvažniji.

Kako se troše pare iz javnih fondova

U posljednje vrijeme se iz vladajućih krugova čuju poruke da NVO treba da učine javnim svoje finansije. Slažete li se sa time?
 

Svako u demokratskoj zemlji mora da učini svoje finansije javnim. Tu nema kompromisa. Ako hoćete nekog da kritikujete zato što nije transparentan, a sakrivate informacije o sopstvenim finansijama, onda ne možete očekivati da vas javnost podrži i da vam vjeruje.
Finansije moraju biti javne, a druga je stvar kako će onaj ko je dao novac nadgledati njegovo trošenje. Donatori uglavnom imaju razvijene mehanizme nadzora nad novcem koji daju NVO-ma, ali bi bilo dobro da isto takvi mehanizmi postoje i za sredstva iz javnih fondova.

Malo donacija iz biznis sektora

Kako komentarišete veliku i sve češću netrpeljivost između NVO? Koliko to šeteti njihovom radu i usporava ih?
 

To, prije svega, šteti ugledu NVO sektora u javnosti. Drugo, šteti samim oblastima rada i uopšte demokratskom razvoju. Jako je važno da NVO, i pored svojih različitosti, pronađu najmanji zajednički imenilac kada je u pitanju njihova misija i da počnu intenzivnije da sarađuju, jer će ukupni efekat biti kvalitetniji. Ako NVO skrenu pažnju javnosti na sopstvenu konkurenciju i na stvaranje konflikata, samim tim će umanjiti uticaj koji bi mogle da imaju da sarađuju.

Da li u Crnoj Gori ima dovoljno donatora?
 

Donatorska sredstva se smanjuju kako zemlja napreduje i to je neminovnost. Danas u Crnoj Gori, osim nekoliko donatora, postoje fondovi Evropske unije, ali i sredstva iz javnih fondova i od igara na sreću.

Gdje bi još mogao da se nađe novac?
 

U Crnoj Gori i zemljama u okruženju je jako malo sredstava koja dolaze iz privatnog, biznis sektora. To je nešto na čemu jako puno treba raditi.
Aktivnosti NVO koje se bave razvojem korporativne filantropije i uopšte filantropije treba da podstaknu preduzeća i pojedince da više ulažu u razvoj društva, posredstvom NVO. U posljednje dvije godine u Crnoj Gori je krenuo jedan pozitivan trend u tom smislu, ali na tome jos treba intenzivno raditi.